Predstavljamo vam Sakiba Fifica, vojnog pilota bivse JNA i instruktora koji je obucavao vrhunske letace u Srbiji. Legendarni pilot lovačke avijacije, sada u penziji, lovi smuđeve, šarane i ostale ribe na Dunavskom keju u Zemunu.
Sakiba Fifića, popularnog Fileta, dugogodišnjeg pilota, učitelja nebeskih letača, profesora na Vojnoj akademiji i predavača u Centru visokih vojnih škola, danas najcesce mozemo naci na rijeci.
– Sa plavog neba sam aterirao na “dunavsku” pistu, što me smiruje posle dugogodišnje, stresne, letačke karijere – kaže Fifić.
Zamjenio je Sakib svoju pistu sa modrim Dunavom gdje vjesto zabacuje svoje mamce ali se cesto prijeti bogate vazduhoplovne karijere. Sudbina je htjela da se Sakib Fifić iz rodnog Kotor Varoša vine u letačke visine.
– Rođen sam četiri dana prije istorijskog Drugog zasedanja AVNOJ-a u familiji koja je izrodila jedanaestoro dece. Bilo nas je osmoro braće i tri sestre. Ja sam bio šesti po redu – kaže Fifić. – Još kao dijete gledao sam avione koji su proletali koridorom Sarajevo – Bosanski Novi, kako sam kasnije saznao da se zove. I to je, na neki način, odredilo moju sudbinu.
Posle završene osnovne škole u rodnom mjestu, pohađao je klasičnu gimnaziju u Banjaluci, a zatim i Vazduhoplovnu vojnu akademiju u Zadru, početkom šezdesetih godina.
U toku školovanja u Zadru je letio na klipnim, a kasnije u Puli i na mlaznim avionima. U Zadru su to bili američki avioni, najviše tipa “Tunder jet”. Te polovne avione Amerikanci su poklonili JNA poslije završetka Korejskog rata.
Nakon završetka školovanja, potporučnik Fifić, sa jednom zvijezdicom na epoleti, slijeće u Batajnicu u sazviježđe tadasnje letačke elite. Poslije američkih aviona uleće odmah u kabinu “Miga 21”.
– Već u proljeće 1966. godine počeo sam ozbiljno da letim – nastavlja Fifić. – Nije bila šala, prvi let sam imao 1. aprila te godine i sjećam se da sam sjedio iza kapetana Borisa Meglića. Let je bio fantastičan – prosjeća se Fifić. – Dok je bivši “Tunder jet” razvijao brzinu od 700-800 kilometara na sat, ja sam na “migu”, dok se okreneš, već prilikom poletanja imao “hiljadarku”. To je za te uslove bilo fantastično.
Objašnjavajući svoj prvi samostalni let, kaže da nije stigao ni da se uplaši. Sve mu je bilo kao u transu. Ali, razmišljao je samo da nešto ne pogriješi i ni o čemu više.
– Letio sam na svim tipovima “migova” i u njima proveo više od 2.500 sati – sumira Fifić svoju letačku karijeru.
– To je negdje blizu 5.000 letova.
A onda je “aterirao” i počeo druge da uči vještini letenja.
– Sedam generacija sam iškolovao – rezimira Fifić. – Ponosan sam što sam svima njima bio učitelj i što su izrasli u pilote, od kojih su neki dali i svoje živote za otadžbinu.
Pošto je završio sa obukom i stajankama na Batajnici, Fifić nije stao. Predavao je u Centru visokih vojnih škola budućim generalima. Između ostalih, Ljubiši Veličkoviću, Spasoju Smiljaniću, Blagoju Grahovcu, Nikoli Grujinu… A onda je penzionisan.
Sakib Fifić File sada provodi mirne pecaroške dane na Dunavu. Supruga Mira mu je bila podrška od prvih letačkih dana, a to je i danas. Ima sinove Marija i Nikolu i troje unuka: Lenku, Lukijana i Kostu. Kada ga na kraju pitamo ko bi mogao da ga naslijedi u pilotskoj kabini, bez razmišljanja kaže Kosta. Ima dedinu – pilotsku ruku.
DOPRATIO KARTERA
Americki predsednik Džimi Karter je davnih godina bio u poseti Jugoslaviji. Vojna praksa je nalagala da kada uđe u Jugoslovensku teritoriju ima podršku vojne avijacije. Mada bez koordinata, jer Karterova poseta je bila tajna, Fifić ga je “u rep” dopratio svojim avionom do aerodroma.
(Vecernje Novosti)