BANJALUKA – Ljubiša Vranješ (42) zvani Kubura i Mladen Milić (45) iz Banjaluke uhapšeni su zbog sumnje da su počinili ratni zločin nad hrvatskim civilima na području Kotor Varoša 1992. godine.
Prilikom hapšenja Vranješa i Milića policija je privela i osumnjičenog Gorana Markovića (52) zvanog Goksi, takođe iz Banjaluke, koji se nalazi na liječenju u Zavodu za rehabilitaciju “Dr Miroslav Zotović”. Marković je poslije ispitivanja pred Okružnim tužilaštvom vraćen na dalje liječenje jer je njegovo zdravstveno stanje jako loše.
Iz Okružnog tužilaštva Banjaluka je saopšteno da je njima zbog ovog djela nakon saslušanja predloženo određivanje jednomjesečnog pritvora.
Banjalučki Okružni sud je prihvatio ovaj prijedlog, pa je juče Vranješu i Miliću određen pritvor od mjesec dana. U Tužilaštvu su rekli da će o eventualnom pritvoru za Markovića tužilac odlučiti nakon konsultacija sa nadležnim ljekarom.
Tužilaštvo optužene tereti da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području Kotor Varoša ne želeći da iznose više detalja nad kim i kada su osumnjičeni počinili ratni zločin.
Nezvanično saznajemo da se osumnjičeni terete da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva ljeta 1992. godine tako što su neke od civila ubili dok su optuženi i za bespravno pritvaranje i maltretiranje.
Optuženi se terete za pritvaranje i maltretiranje više civila sa ove opštine, a neki od preživjelih svoj iskaz o počinjenim ratnim zločinima na ovoj teritoriji dali su prije šest godina i istražiocima Haškog tribunala.
Gorana Markovića zvanog Goksi ranije je Viktor Grgić, ugledni prijeratni ugostitelj iz Kotor Varoša, u svojoj ispovijesti koju je dao prošle godine za “Nezavisne novine”, tvrdio da mu je on ubio dva rođena brata. Grgić danas živi kao izbjeglica u Rijeci.
“Naveče, oko devet sati, izveli su braću i mene iz kuće gdje smo bili zatvoreni. Da sam mogao imalo naslutiti da će takvo što biti, bježao bih, pa nek me ubiju. Došao je taj Mladen Milić, izbacivač iz diskoteke “Mjuzik hol” u Banjaluci, pa Goran Marković, zvani Markan, egzekutor, i treći kojeg su zvali Kubura. Znam da je Marković živio u Boriku, prije rata je švercovao lubenice, rekao mi je za njega Siniša Puljić. A i Kubura je odnekud iz Banjaluke”, rekao je u ispovijesti Grgić. Mislio je, kako kaže, da ih premještaju u drugi zatvor.
“Dovezli su neki ford svijetloplave boje. Mladen je vozio auto, Goran je s automatskom puškom sjeo na prednji sic. U gepeku je sjedio Kubura. Stali smo u Kotor Varošu, ispred spomenika, kraj opštine. Ja sam išao prvi i držao sam ruke naprijed, kao da su vezane lisicama. Tako mi je naređeno. Išli smo dolje prema čaršiji. I u jednom momentu pitam: ‘Dobro, Mladene, gdje nas vodiš’. Mladen se samo maknuo u stranu, a Marković je repetirao pušku i počeo da puca. Kako je on okretao pušku na nas, ja sam bježao, međutim, rafal me pogodio u ruke i bacilo me je. Braća su bježala na drugu stranu i on je pucao na njih. Ja sam lupio u neki zid. Tu sam i pao. Čuo sam da se gore puca. Vidio sam da je na Zdravka i Ivu pucao Marković”, istakao je Grgić u svojoj ispovijesti.
Kaže da je nakon toga otišao ka rijeci Vrbanji.
“Zastao sam u vodi. Taj Markan se zadržao dok je ubijao njih dvojicu, stigao bi on i mene da nije pucao po njima. Obojicu je ubio. Bila je tu neka slastičarna i tu su ih uvukli. Sahranili su ih ujutru. Nisam znao kuda otići. Sjeo sam na kamen gdje sam se onesvijestio i pao”, ispričao je Grgić.
Grgić je preživio strijeljanje i stravične torture od strane takozvanih Srpskih odbrambenih snaga (SOS) koje su bile podređene Stojanu Župljaninu, ratnom načelniku Centra javne bezbjednosti Banjaluka, protiv kojeg Haški tribunal vodi sudski proces zbog počinjenih ratnih zločina.
Grgić je uz Vranješa, Milića i Markovića za nedjela u Kotor Varošu optužio i Miladina Teinović zvanog Gavro, koji je bio zamjenik komandira milicije u Kotor Varošu, Zdravka Samardžiju iz banjalučkog MUP-a, Ljubana Ećima, Sašu Tešića, zvanog Sila, Branu Kesića itd.
(Nezavisne novine)