Biznismen Enver Moralic, rodjeni kotorvarosanin, preminuo je u 91 godini zivota. Rođen je 1935, u Kotor Varošu, u porodici sa šestoro braće i sestara. Srednju skolu je zavrsio u Banja Luci. Diplomirao je 1962. na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu.Bio je inženjer agronomije, i specijalnost mu je bila – pesticidi. Bio je jedan od najbogatijih poslovnih ljudi u Evropi, a u vlasništvu je imao nekoliko hemijskih fabrika, naftna polja i fabrike plastike u Kazahstanu, nekretnine u Kanadi te rudnik nikla u Rusiji.
Bio je veliki zaljubljenik u vinograde i konje pa je tako zavrsio u Kutjevu gde je bio vlasnik najveće i najuspešnije vinarije u Hrvatskoj. U jesen 2023, Moralić je proglašen počasnim građaninom Kutjeva.
Enverova poslovna prica pocinje u maloj poljoprivrednoj zadruzi u Vrbovcu. Nakon toga, kao ekspert za vještačka đubriva, prešao je u zagrebačku firmu “Kemikalija”, pisao je svojevremeno za zagrebački Nacional. Kao “Kemikalijin” trgovački predstavnik poslan je u Njemačku da razvija poslovne veze sa SSSR-om i ostalim zemljama Varšavskog pakta.
Međutim, posvađao se sa generalnim direktorom, zbog čega je dobio otkaz i ostao bez jugoslovenskog pasoša. Tada je osnovao privatnu firmu Kemokompleks, koja se bavila trgovinom petrohemijskih proizvoda. U tom periodu se oženio se Njemicom, sa kojom je dobio četvoro dijece.
Moraliću su u poslu pomogle međunarodne veze koje je izgradio kroz rad za Kemikaliju. Kemokompleks je tako startovao sa već obezbeđenim dobavljačima i tržištem u zemljama komunističkog svijeta.
Godine 2004. došao je u Kutjevo i preuzeo tadašnji Kombinat. Njegovo bogatstvo tada se procjenjivalo na 200 miliona evra, što ga je svrstalo na treće mesto najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, iza Ivice Todorića i Ante Vlahovića. Moralićevo poslovno carstvo se proteže u nekoliko zemalja; hemijske fabrike, rudnik nikla, vinogradi, devet dvoraca i ogromne povrsine zemlje u Hrvatskoj i Sloveniji.
Prve velike novce nije zaradio na vinima, već na trgovini naftom. Prije desetak godina u jednom intervjuu je priznao da godišnji prihodi njegove firme idu i do 300 miliona dolara. U posao s naftom je ušao slučajno. Imao je veze od ranije, uglavnom sa Sovjetskim Savezom i tada istočnim blokom, kroz poslove s hemijom. Trgovina naftom je zbog kretanja cijena poslednjih godina postala jako rizičan posao, pa se povukao iz njega. Naftom se danas uglavnom bave multinacionalne kompanije, tu nema šanse za malog igrača. Prije je bilo da jedan brod od 100 hiljada tona košta 10-15 miliona evra, sada međutim košta 100 miliona. Znači da biste je kupili i prodali, to iziskuje ogroman kapital i rizik, sto ga je navelo da se povuce iz tog biznisa. Odlucio se za stare dane da provodi u vinariji i uz konje, koje je jos i kao dijete volio.
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.