Sudeće vijeće Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine, nakon održanog glavnog pretresa, izreklo je 28. oktobra prvostepenu presudu kojom su optuženi Ljubiša Vranješ i Mladen Milić oglašeni krivim da su počinili krivično djelo ratni zločin protiv stanovništva, saopćeno je iz Suda BiH, zbog zlocina nad bracom Grgic 1992
Proglašeni su krivim što su za vrijeme oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini između pripadnika Vojske Republike Srpske s jedne strane i pripadnika Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane s druge strane, optuženi Vranješ kao pripadnik Centra javne bezbjednosti Banja Luka i optuženi Milić kao pripadnik VP 7551 Banja Luka, zajedno s još jednim pripadnikom VP 7551, u noći 6. jula 1992. godine, naoružani automatskim puškama došli u kuću u kojoj su se nalazili civili (trojica braće) te im naredili da pođu za njima na ispitivanje.
Optuženi su spomenute civile odvezli do zgrade općine Kotor Varoš te
naredili da izađu iz vozila i nastave se kretati prema spomeniku palim
borcima iz II svjetskog rata, što su oni i učinili.
Nakon toga,
kada je jedan od braće pitao “Kuda nas vodite?”, optuženi Milić se
povukao unazad, a spomenuti pripadnik VP 7551 repetirao pušku te ispalio
više metaka u civile.
Tom prilikom dva brata su uslijed zadobijenih povreda preminula, dok je jedan zadobio teške povrede te je uspio pobjeći.
Ova
odluka nije pravosnažna. Protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će
razmatrati Apelaciono odjeljenje ovog suda. U žalbi se mogu iznositi
novi dokazi ako stranke i odbrana dokažu da nisu bili u mogućnosti da ih
iznesu u prvostepenom postupku.
Optuženi se takodje terete za
pritvaranje i maltretiranje više civila sa ove opštine, a neki od
preživjelih svoj iskaz o počinjenim ratnim zločinima na ovoj teritoriji
dali su prije šest godina i istražiocima Haškog tribunala.
Ispovijest Viktora Grgica
Gorana Markovića zvanog Goksi ranije je Viktor Grgić, ugledni prijeratni ugostitelj iz Kotor Varoša, u svojoj ispovijesti koju je dao za “Nezavisne novine”, tvrdio da mu je on ubio dva rođena brata. Grgić danas živi kao izbjeglica u Rijeci.
“Naveče, oko devet sati, izveli su braću i mene iz kuće gdje smo bili zatvoreni. Da sam mogao imalo naslutiti da će takvo što biti, bježao bih, pa nek me ubiju. Došao je taj Mladen Milić, izbacivač iz diskoteke “Mjuzik hol” u Banjaluci, pa Goran Marković, zvani Markan, egzekutor, i treći kojeg su zvali Kubura. Znam da je Marković živio u Boriku, prije rata je švercovao lubenice, rekao mi je za njega Siniša Puljić. A i Kubura je odnekud iz Banjaluke”, rekao je u ispovijesti Grgić. Mislio je, kako kaže, da ih premještaju u drugi zatvor.
“Dovezli su neki ford svijetloplave boje. Mladen je vozio auto, Goran je s automatskom puškom sjeo na prednji sic. U gepeku je sjedio Kubura. Stali smo u Kotor Varošu, ispred spomenika, kraj opštine. Ja sam išao prvi i držao sam ruke naprijed, kao da su vezane lisicama. Tako mi je naređeno. Išli smo dolje prema čaršiji. I u jednom momentu pitam: ‘Dobro, Mladene, gdje nas vodiš’. Mladen se samo maknuo u stranu, a Marković je repetirao pušku i počeo da puca. Kako je on okretao pušku na nas, ja sam bježao, međutim, rafal me pogodio u ruke i bacilo me je. Braća su bježala na drugu stranu i on je pucao na njih. Ja sam lupio u neki zid. Tu sam i pao. Čuo sam da se gore puca. Vidio sam da je na Zdravka i Ivu pucao Marković”, istakao je Grgić u svojoj ispovijesti.
“Zastao sam u vodi. Taj Markan se zadržao dok je ubijao njih dvojicu, stigao bi on i mene da nije pucao po njima. Obojicu je ubio. Bila je tu neka slastičarna i tu su ih uvukli. Sahranili su ih ujutru. Nisam znao kuda otići. Sjeo sam na kamen gdje sam se onesvijestio i pao”, ispričao je Grgić.
Grgić je preživio strijeljanje i stravične torture od strane takozvanih Srpskih odbrambenih snaga (SOS) koje su bile podređene Stojanu Župljaninu, ratnom načelniku Centra javne bezbjednosti Banjaluka, protiv kojeg Haški tribunal vodi sudski proces zbog počinjenih ratnih zločina.
Grgić je uz Vranješa, Milića i Markovića za nedjela u Kotor Varošu optužio i Miladina Teinović zvanog Gavro, koji je bio zamjenik komandira milicije u Kotor Varošu, Zdravka Samardžiju iz banjalučkog MUP-a, Ljubana Ećima, Sašu Tešića, zvanog Sila, Branu Kesića itd.
Svjedocenje Zeljke Brkica
Svjedok Brkić ispričao je kako on nije “prevrtao, niti gledao leševe”, ali je vidio da su civili, te je jednom od radnika, koji je vršio pokop braće Grgić, rekao da upamti “mjesto na kojem su pokopani”.
“Srbe smo sahranjivali po propisima, ali Hvrate i Bošnjake nismo. Njihova tijela bi bila samo zagrnuta i neoznačena, ali ja se tome nisam smio protiviti”, rekao je Brkić.
Želimir Brkić, bivši komandir Voda za sanaciju pri Civilnoj zaštiti u Kotor-Varoši, pri svjedocenju u ovom slucaju u Sudu BiH, kazao je kako je tokom ratnih dešavanja jedno jutro dobio naredbu da sa ulice ukloni dva leša, kako ih “građanstvo ne bi vidjelo”. Brkić je naveo da je nakon toga poslao svoje radnike i naredio im da leševe stave u prostorije obližnje slastičarne.